O našoj školi

OSNOVNA ŠKOLA „BILA“ U BILOJ - PERIOD OD 1928. - 1992. GODINE 

 „BILA“ smještena je u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine,u Lašvanskoj dolini,u neposrednoj blizini grada Viteza. Susret s povješću ovog kraja započeo je davno,već u mlađem kamenom dobu-neolitu. Najznačajnije arheološke iskopine na području općine Vitez izvršene su u Mošunju,(rimskoj utvrdi Monsionem),gdje je pronađen brončani mač iz X. st. Koji se danas nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. Tragovi vađenja,taljenja,kovanja željeza i bronce koji datiraju još iz rimskog doba govore o visokom zanatskom umjeću stanovnika podno brda Kalvarija.

Naša škola dobila je naziv po sjedištu Biskupije kao i bazilici iz rimskog perioda,zvanoj Bistua nova,što su istražili i o tome pisali poznati arheolozi Ćiro Truhelka i Ivan Kujundžić. Poslije II. svjetskog rata,naša škola je dobila ime „Ranko Šipka“ po narodnom heroju iz NOB-e. Pored škole protječe rijeka Bila,lijeva pritoka rijeke Lašve. Početkom školske 1928./1929.godine počela je raditi četverorazredna škola u Biloj,koja je radila u privatnoj zgradi Marije Gnjatović. Prva učiteljica bila je Dragica Prodanović,a u kasnijem razdoblju rada škole spominju se i sljedeći učitelji: Smilja Govedarica,Hasan Kapić,Ljerka Bem,August Reić i Marija Reić. Škola je bila smještena neposredno uz glavnu cestu i željezničku prometnicu u naselju Bila.

Za vrijeme II. svjetskog rata,škola u Biloj je radila,ali je krajem 1944.godine na kraće vrijeme prekinula rad,jer je njemačka vojska zaposjela školsku zgradu,a u mjestu i okolici su vođene borbe. Tom prilikom je zgrada škole teže oštećena,vrata i prozori polupani,a namještaj i arhiv spaljeni. U tijeku rata,izuzev prekida 1944.godine,u školi je radila učiteljica Anka Akrapović,a također su u vrijeme rata u školi s prekidima radili i:Anka Bjelančić,Dragica Sajko,Branko Stopa i Fahrudin Konjhodžić.

Neposredno nakon rata izvršene su najneophodnije popravke u našoj školi,pa je početkom školske 1945./1946.godine nastava opet počela u ovoj školi,a te godine kao učiteljica je radila Anka Akrapović. U ovom poslijeratnom razdoblju posebna važnost poklanjana je tečajevima za opismenjavanje odraslih. Nadzor nad tim tečajevima vršili su učitelji. Koliko su učitelji bili angažirani u to vrijeme,govori i primjer zabilježen u Ljetopisu Osnovne škole u Biloj za školsku 1946./1947.godinu. Dio tog teksta glasi: „Na školi ostaje samo Mira Matošević i radi sa dva kombinirana odjela od 200 učenika.“ Ovi tečajevi su održavani u večernjim satima pri svjetlu fenjera ili lampa na plin. Škola je radila u vrlo otežanim uvjetima,pa tako u istom Ljetopisu piše i ovo: „Velika smetnja u nastavi je bio nedostatak školskog namještaja,a naročito klupa i tabli,pa su zbog toga djeca morala sjediti na podu,ili tronošcima koje su donijeli od kuće,a pisalo se i na vratima“. Tadašnji učenici,danas stariji ljudi,sjećaju se tablica koje su zamjenjivale bilježnice,a pisalo se jednom vrstom krede,koju su učenici zvali „pisaljka“.

U školskoj 1958./1959.godini osnovna škola u Biloj je bila peterorazredna,a u narednoj školskoj godini prerasla je u šesterorazrednu. Zbog povećanja broja učenika i odjela,nastava se odvijala u dvije zgrade koje su jedna od druge bile udaljene oko 800 metara. U školskoj godini 1961./1962. Došlo je do ukidanja VI. razreda ,tako da je škola ponovo radila kao peterorazredna,a početkom školske 1963./1964.godine ponovo je odobren upis u VI. razred.

Odlukom Odbora Općine Vitez od 23. lipnja 1963.godine formirane su tri matične škole na području Općine. Tako su od 1. rujna umjesto dotadašnjih jedanaest radile sljedeće škole:OŠ „Bratstvo i jedinstvo“ u Vitezu,OŠ „Braća Ribar“ na željezničkoj stanici i OŠ „Ranko Šipka“ u Biloj. Te godine OŠ „Ranko Šipka“ bila je šesterorazredna,a također treba napomenuti da je matičnoj školi dodana i područna škola na Bukvama.

Nakon što je 1965.godine OŠ „Ranko Šipka“ u Biloj prerasla u punu osmorazrednu školu broj učenika se brzo povećao,te su se javile teškoće zbog pomanjkanja učioničnog prostora. Da bi se stvorili barem donekle normalni uvjeti za nastavni rad,početkom školske 1967./1968.godine dovršeni su radovi i postavljena nova montažna školska zgrada sa šest učionica. Tako je pitanje školskog prostora u ovoj školi bilo rješeno,ali su i dalje ostale teškoće vezane za rad u tri školske zgrade(adaptirana zgrada Zadružnog doma,novootvorena montažna škola i stara školska zgrada,koja je od predhodne dvije udaljena oko 800 metara). Zbog nedostatka školskog prostora u OŠ „Ranko Šipka“ i dalje su bili otežani uvjeti zbog rada u tri odvojene školske zgrade. Da bi se trajnije rješilo pitanje školskog prostora i opremljenost suvremenim nastavnim sredstvima,punih šest godina su prikupljana sredstva općinskog samodoprinosa. Izgradnja nove školske zgrade završena je na ljeto 1978.godine,pa je 3. rujna te godine otvoren novi objekat OŠ „Ranko Šipka“. Ukupna površina škole je 2. 394m2. Pored prostranih i svijetlih učionica,škola je imala i opremljene kabinete,dvoranu za tjelesnu i zdravstvenu kulturu,društvene prostorije (čitaonicu,knjižnicu),upravne prostorije,prostorije za školsku kuhinju,vlastitu kotlovnicu (na čvrsto gorivo) za grijanje i ostale neophodne prostorije. Škola je do 1992.godine u prosjeku brojala oko 800 učenika. Kada se prekinuo rad škole zbog ratnih događanja,u nju su se uselile snage UMPROFOR-a i SFOR-a i ostale sve do 1997.godine. Treba napomenuti da su učenici naše škole bili prinuđeni putovati na nastavu u susjedne škole na Općini Vitez,da su zbog toga bili „gosti“ OŠ „Dubravica“,OŠ „Vitez“,SŠC „Vitez“,a poslije domovinskog rata išli su na nastavu u zgradu GP „Bosna“ i u barake istog poduzeća. Tijekom ratnih djelovanja školska zgrada je devastirana,kabineti i učila,školski namještaj,arhivski i registratorski materijal vezan za osnivanje i rad škole u potpunosti su uništeni,kao i športski tereni i školski voćnjak. Broj učenika,poslije Domovinskog rata je u prosjeku bio oko 400,da bi se taj broj ponovo iz godine u godinu povećao što govori i brojno stanje od oko 470 učenika u školskoj godini 2005./2006.

Danas naša škola izgleda sasvim drukčije. Zidovi su maštovito iscrtani što je djelo likovne sekcije naše škole. Škola je bogata i športskim terenima,odbojkaškim,rukometnim,košarkaškim,malonogometnim kao i velikim nogometnim igralištem koje okružuje predivan vrt koji ima više stotina sadnica šljiva,jabuka,krušaka,oraha,lipe,kestena,platana,himalajskog cedra,kineskog javora,Pančićeve omorike,smrče,raznog cvijeća,što je ponos naše škole. Svojim velikim trudom i zalaganjem učenika,učitelja,nastavnika,kao i ostalih uposlenih,škola postiže zapažene rezultate u oblasti odgoja i obrazovanja. Učenici sudjeluju u različitim nastavnim i izvannastavnim aktivnostima gdje vrlo uspješno prezentiraju našu školu na raznim natjecanjima i manifestacijama.